четвртак, 18. децембар 2014.

Cesta, isprekidane linije koje vode u budućnost negde gde će naš život biti bolji. Ali da li je to samo želja? Koračam tom cestom prelazim preko isprekidanih linija, osećam grčeve u nogama. Osećam bol od hodanja. Topli nalet vetra,oko mene diže prašinu poput uragana koji želi uništiti sve. Ali vetar je sprečava u tome i vraća je ponovo tamo gde i pripada, tamo gde joj je mesto. Idem dalje, na mojoj desnoj strani momak šutira loptu. Od zamaha noge se diže prašina oko lopte a ona odlazi u visinu a nakon nekoliko sekundi ponovo pada na tlo.Počinjem se pitati gde sam to ja? Možda savršeno mesto, mesto gde se osećam srećno ili...Svakim korakom uočavam nešto. Vidim ženu. Nosi otrcani kaput i kožne cipele, ali nešto mi odvlači pažnju. Njene oči, ima nešto u njima. Možda iskra neke vatre koju je davno ugasila u sebi ili je samo tuga?I njen osmeh da li samo prikriva bol ili je veoma sreća. Prolazim pored nje i ona mi se nasmejala. Nasmeja se i uputi mi pogled ljubaznosti, pogled sreće. Tada shvatam da ta iskra nije tuga koju je preživela. Iako ju je imala nešto drugo je njen pokretač sreće, ventil ljubaznosti. Možda je njoj dovoljno sama nagrada da živi život... Koračajući vraćam se nazad i sada vidim ih više. Mnogo njih oko jedne lopte nasmejani. Sedam na taj poligon sreće i gledam. Pitam se da li je zaista sve ovako. Da li je zaista ovo moj svet? Možda je sve samo san, ali sve izgleda tako stvarno. Poput bajke...Nekako sam ostala u tom momentu, taj trenutak se zamrznuo, ona prašina je ostala zaleđena u zraku samo se čuo cvrkut ptice u daljini, još samo refleks koji mi se približavao. A onda u jednom trenutku sve je počelo crniti, blediti, ustala sam gledajući kako prema meni ide tmurni oblak gaseći sve to. Bio je poput okidača za svetlo i sve je nestajalo .Konačno došao je do mene i poslednje što sam videla bila je žena u otrcanom kaputu. Otvorila sam oči, bio je mrak iako je bila jedna svetiljka u blizini otvorila sam oči i videla bele linije. Bile su isprekidane i vodile u daljinu. Pogledala sam napred, nešto je dolazilo do mene. Bila sam na cesti na sredini puta i nešto je išlo prema meni. Videla sam samo dva svetla kako se približavaju i sada su bili ispred mene a ja sam se ukipela, Razrogačila sam oči.Bio je to auto.

Нема коментара:

Постави коментар