среда, 7. новембар 2012.

Rep forever ♥

Ima onih koji se razlikuju od svoje okoline, koji su u svom okruženju autsajderi. To može da ne bude nimalo lako, naročito ako vam je stalo do odobravanja vaših vršnjaka i vaše okoline, ili ako se zbog toga osećate usamljeno i odbačeno, ali to nije trajno stanje. 
Neki su jednostavno takvi. Drugačiji. Ne u smislu da imate protivzakonite sklonosti, da ste skloni da povređujete druge ili sebe, da ometate druge, već se jednostavno po nečemu razlikujete.
Moguće je da ste jedini takvi u vašem okruženju, ali vaše okruženje nije ceo svet. Svet je znatno veći od vaše škole, komšiluka, grada, pa i države. I u tom velikom svetu postoji mnogo ljudi koji imaju interesovanja slična vašima, ideje i stavove slične vašima, snove slične vašima. Jednog dana naći ćete bar neke od tih ljudi, i tada više nećete biti ausajder.Biti autsajder je privremeno stanje. Jednog dana bićete među onima u koje se bolje uklapate. Neće ni tu sve biti idealno, ali ćete ipak osetiti da ste među svojima.
I ja kad sam imala 12 godina imala sam svoj stil koji je odudarao od sredine u kojoj živim. Slušala sam samo strani i domaci rap: Deniro,Marchelo,Eminem,Kalja,Bs..Ja i dva jarana smo išli da slušamu rap tamo na stepenice, njive, kuću, kućice, parkiće, čaršiju, kafići, sve ta i ta mesta i sva ta mesta su bila Smile..... i prošla loše, što je veliko, veliki Smile shit loše

I,sada polaskom u srednju izgubice se sve to.Izgubila sam tu rutinu kao pre.Secam se da sam pamtila dobro Denirove pesme i kroz njih ucila smisao zivota,nas tinejdzera..msm da citajuci njegove tekstove sam postala bolji pisac sa realisticnijim pogledom na svet.Secam se skidali smo  i tekstove poznatih s interneta da bi mogli repovati. Žao mi je i Aleksandra,s kojim vise ne pricam, koji je stvarno živio za rep i oblačio široke pantole na kojima je bila slika Eminema, neke lance velike, kačkete NY i LA i koji je stvarno živio za rep. Otkad je otišao u srednju, nisam ga videla ima 8 meseci.Otkada je sve to prestalo ja sam se promenila,pa i tako sam fenserka,jos veca,a i dalje slusam Rep.Ali umem i obuci  farmerke i preko nabacim trenerku (kao Beogradski klosari 90-tih)..
Jedino cime cu se uvek secati i diviti kao najlepsoj uspomeni u zivotu,jeste cinjenica da sam upoznala pravu prijateljicu Ninu,koja je rokerka i koja samnom nema nikakve slicnosti.Suprotnosti se privlače, i ja znam da mnoga velika prijateljstva koja su se razvila između osoba totalno drukčijih tipova karaktera, stila oblačenja, muzike i dr.su veoma snazna,kao i ovo moje ♥ 

уторак, 6. новембар 2012.

Probijena strela kroz moje srce

Stojim na peronu života čekajući voz za odrastanje. Oko mene je gomila nepoznatih, bezličnih ljudi koji se ljube i plaču, piju i nazdravljaju pozdravljaju i otpozdravljaju. Svi putuju s nadom; jedino ja čekam da gorka suza kane i da me konačno odvoji od bezbrižnih dana dečaštva. Pozdravljam te, o, mladosti!
Ta suza je safirno plava od detinjaste naivnosti, smaragdno zelena od mladalačkog poleta i entuzijazma i rubinsko crvena od prve neprežaljene i nezaboravljene ljubavi. Čitav spektar boja i osećanja dotaći će hladnu zemlju nepoznatog mesta i od radosti i patnji moje duše ostaće samo sećanja koja blede. Pozdravljam te, o, mladosti!
Tihu nervozu čekanja pojačava tupi i nepromenljivi ritam koji zadržava misao. To je ritam odgovornosti i samoodlučivanja, kravata i aktn-tašni i besprekornog rada. Od tog i takvog zvuka počeo sam da zaboravljam sve one sitnice koje su mi život značile i zbog kojih sam bezbroj besanih jutara dočekao. Hoću li to preživeti? Pozdravljam te , o, mladosti!
Čujem i vapaj školskih drugova koji poput mene čekaju na nekom svom peronu. Hoćemo li se ikada čuti i videti? Hoćemo li ikad skupiti vremena i snage da ponovimo mladost? Zbog vas mi je najžalije. Pozdravljam te, o, mladosti!
 ~Jedino tebe nikada necu zaboraviti,ni onaj dan kada sam te upoznala,pod kestenovim drvetom,malo dalje od centra  naseg grada.Secam se ko da je juce bilo,ali zaista juce mi se nisi javljao.Da li sam te uplasila ili ti nisam dala mira..:(
Da,tako je i sada te gledam drugacije,mozda ne smes to da prihvatis,ili..
Ja svaki dan prolazim pored tog drveta polazeci i vracajuci se iz skole,bezeci sa casova ili kada me tuga obuzme to mesto najradje posecujem.Znas da savrsneo pisem sastave,ali od mene nikada nisi trazio da ih tebi pisem,jer si znao da bi moje reci mogle da te pogode pravo u srce,i da otkriju pravog tebe,ali sta cu kada sam iskrena,mora neko danas i to.~