субота, 29. септембар 2012.

Voli mene,ne nju:'(

Slusaj me dobro, slusaj, radosti moja!Ti umiri svoje srce i ne moj mi dozvoliti da te volim kao sto sam te sada zavolela.Bice mi lakse i mome srcu milije,a ne ovako kada volis nju,a mene opijas recima i lepotom svoje pameći.Ona te neće voleti,povrediće te kao i prethodna.Veruj mi.Znam ljude,znam da im je ljubav u životu nepotrebna i da koriste osobe i laskaju u njihovoj paznji. .  Zavolecu te vatreno, volecu te uvek kao sada, i volecu te zato, sto ti je dusa cista, svetla, sva providna; zato sto sam, kad sam te prvi put ugledala, odmah razumela da si ti gost duše moje, dugo ocekivani gost, i da nisi slucajno na mene naisao; volecu te zato, sto, kada gledam, tvoje oci vole i o tvome srcu pricaju, a kada nesto kazu, odmah saznam sve sta je u tebi, i zato bih i zivot mogla tebi za ljubav dati, dati i svoju slobodu,i ovo razlupano srce. . . ali zivot moj nije vise moj, vec tudji, a volja mi je vezana!Vezana mi je zato sto je ona tvoja volja,a ne ja..
Da li si me cuo? Jesi li mi otvorio svoje srce? Jesi li razumeo sta sam ti govorila?

субота, 22. септембар 2012.

~Ničije sve ♥~

                                                                        Ja...

                                              ~ NISAM NIČIJE SVE ~

Nisam od onih koji ližu guzice drugima da bih im bila prijatelj,ili molila nekoga da mi pomogne kada je meni tesko.. Ma koliko ljudi ti govorili da te vole,malo to dokazuje;pa i nekada se moraš pomiriti sa činjenicom da nisi NIČIJE SVE! Da te nemaš pravu ljubav pored sebe,i one prave drugove,i da ne možeš imati idealno društvo sa idealnim naznakama tvojih interesovanja.Jer ja sam:      

~Ničije vreme.

~Ničija bitnost u životu.

~Ničija želja.

~Ničiji san.

~Ja sam svačija a u stavri ničija.

Ja sam ničija.Živim u svetu ratova,na granicama naroda,uvek kriva nekome.Otrgnuta sam a neprihvaćena.Drugi mi često čine čast da odem pod njihovu zastavu,kada nemam svoju.Mame me kada sam im potrebna,a odbacuju kada svoj zadatak odslužim. Nesreća je što umem voleti,a niko mi ne uzvraća tu ljubav.Zar slučajno zaklinjem za ljubav  kao jednu izvesnost u ovoj neodređenosti,zašto?Zato što mi je svejedno.A kada mi je svejedno znači da sam prema svakome poštena.A kada sam poštena,svaka čast mojoj ludosti! 

Inače zabole me,i ovu hladnu septembrasku noć ću prespavati u zagrljaju mog toplog ćebecenta iz dana kada sam bila klinka i to isto ćebence grlila kada sam bila tužna kada me neko ne voli.Tako je i sad.Samo što je razlika u tome što sam sada odrasla.

~Kada te ljudi povrede,stihovi ti ostaju verni~Deniro

 


         





уторак, 4. септембар 2012.

Vraćam ti se živote

Evo i mene.Nisam dugo bila na blogu,tj.nisam dugo pisala jer mi je neka mala pauza poprilicno trebala.Jer,kada se uzburkaju emocije i misli pisano delo,po meni,baš i ne bude savršeno,ali svi mi kažu da jeste.A da,ja sam se odavno pomirila sa činjenicom da moje prave ljubavi nema a i da neću naći novu,jer ja u svemu imam sreću(novcu,skoli,drustvu..)ali ne i u ljubavi..Mozak mi se strgne kada to  ka kažem a srce još jače,ali ne boli jer ono je odvano shvatilo da bez ljubavi se može živeti kao i  bez one tuge koja mi se u ranim godinam moga detinjstva često javljala zbog neostavrenih želja,dalekih prijatelja..Xu bar imam oslonac u životu,to je ta nekolicina prijatelja ali snjima mi je stvarno lepo i mislim da me oni stvarno usrećuju i to mi je dovoljno,zaista dovoljno.Jer ja nemam drustvo kojima bih se celo Valjevo divilo,ali meni je bitno da je sve u redu.Ovaj sastav je prilično lošeg kvaliteta napisan (ness me i ne vuče da pišem bolje,kada znam da je ovo iz srca..).Posle ovog mog jecanja i blebetanja,dolazi realnost u kojoj moji roditelji se svadjaju i činjenica da treba da se razvedu.Iskreno na to sam se već navikla,a i navikla bih se kada bih otišla živeti u Loznici.Ne znam šta mi je ,dali me pubertet menja ili ja samu sebe ili ness treće ne znam..,ali znam da kako godine idu postajem samostalnija osoba,pa i ovo moje ranjeno srce se oporavlja i postaje čvršće..Ono sto je problem mojih drugarica,a pogotovu moje BFF da se skopi srce i razum,msm da sam ja to uspela,ali stvarno!Šta kaže srce mozak prihvati i obrnuto.Inače da nije tako ja bih u nedogled plakala svaku noć i govorila sebi da ne valjam i nervirala bih se zbog sitnica i gluposti..ali to nije tako.Jednostavno kada je neko govno govno je,kada je neko car car je,kada mi se ness ne svidja ne svidja mi se,kada treba da slazem nekad slažem..i sve je super i ja sam ispunjena.Oke ispunjena je prevelika reč,ali sam okej,i nmg biti bolje.
Što se tiče trenutne situacije i mog života pošla sma u osmi razred i vala biću srećna kada ga završim.Nina i otac su imali ne veliki nego PREVELIKI uticaj na mene da zavolim tehničku,mada znam šta sam sve pričala o njoj.Htela sma medicinsku ali posao u toj struci traži veliku odgovornost i borbu da nečiji život spaseš ili da nekome pomogneš..Možda je ovo smešno ali sutra će mi biti lakše ako znam da sam sjebala neku mašinu ili komjuter nego nečiji ljudski život.Mašinu možeš kupiti a ljudski život ne.Što se tiče ekonomske neću da nastradam zbog jebene matematike,za gimnaziju nemam ništa pametno da kažem,a poljoprivredna baš i nije za mene,msm više vredim,toliko znam.I onda mi ostaje tehnička,e da muzička ..pa nju sma prekinula još u ranim godinam svog detinjstva.:D..I kada kažem ocu da neću upistai tehničku,on me ubije u pojam i kaže mi da drugog izbora nemam.I tacno je to sto kaže ,ali samo koji ću smer uhh..Po poenima od onih koje želim mogu svaki ali sada gledam gde je bolje društvo.Smer hemija nemetali i grafičarstvo ima dosta fufica,nažalost ,a ja ne želim da upadnem u takvo odeljenje,a drugo MAšinski tehničar za kompjutersko konstrisanje upisuje i moj drug tako da ću nekoga znati iz svog novog odeljenja,ali stim smerom nmg da ostavrim uspeh da bi otsila na budžet..:P..U svakom slučaju msm da će mi biti tamo lepo jer ja i nisma neki degenerik pa da nmg da se složim sa dečacima ili devojčicama..Možda će me to straije društvo prihvatiti bolj enego ovi iz osnovne,ali ni n aove iz osnovne ngmg da se žalim..JEBOTE NEKI SU SE MNOGO PROMENILI!-moram priznati. Neki su ostali isti sdrugačijim stavovima o životu,muzici,knjigama ...i svemu ostalom.Dok neki su se baš poprimili na Denira(it's cool!) ili su postali takvi da snjima možes stvarno lepo komunicirati.Nije to savršeno drugarstvo kao iz bajke,ali je skroz okej,sa nekolicinom ljudi koji mi baš idu na živce.Na učenje ću se privići i uraditi što bolji prijemni.
Od ljubavi ništa to svi znaju,svako može to da shvati pa i ptice na grani..A sada idem da skinem sve pesme od Denira,tj. ceo njegov album,da se vidim sa drugaricom jer cujem ofarbala se,bas se pitam nasta liči,a ja bi trebala izvući pramenove samo da se nakanim:D..Oke idem sad,Baj <3