среда, 6. децембар 2017.

Bela haljina

       Ima jedna bela haljina koja sa sobom nosi jednu lepu,i pomalo emotivnu pricu.Sad je vec vreme praznika,snezni prekrivac nam je vec dosao u goste,okitio krovove kuca,i uselio se ,tek toliko da nam stavi do znanja da uskoro dolazi Nova Godina.Znate onu pesmu Ace Lukasa,Belo,oko mene sve je belo..E tako je i kod nas sad.U meni decembar budi posebnu radost,ne zato sto sam ja tad rodjena,vec sa osmehom docekujem praznicne carolije,i ispracam ovu godinu,cekajuci narednu,sa vec zacrtanim zeljama.Kod njega nema sad snega,samo kisa.Pa naravno kad je njegov grad,na mediteranu,letnji grad,grad u koji svi idu kada sunce sija svojim punim sjajem.Ta bela haljina ,i jeste letnja i podseca na neku lepu,proslost ,nasu.Na neko letnje vreme,taman da se prisetimo,hocemo? Hocemo!
      Upoznali smo se u februaru,sad vec davne 2015..Kratko je trajao taj susret.Njemu nije,on zna datum naseg prvog susreta,ja ne.To jeste lose,ali ja ne pamtim datume,vec trenutke,ali on pamti sve.Da ga pitam sad sta sam tad nosila,znao bi.Zamislite da dve,tri godine,pamtite datum vaseg prvog susreta,izgled te osobe,sta je nosila.Njegovo pamcenje,tih sitnica, i tada a i sada,govori o tome koliko ti trenuci posebni,u njegovoj memoriji.Vidjali smo se ,svakodnevno,po raznim kaficima.Dugi vecernji razgovori.I nista sem toga,nije bilo,uzajamno postovanje je svakako vec bilo prisutno medju nama.A onda je on otisao,da radi,u drugu zemlju..I takvi  su nasi sureti bili,taman kad se naviknem na njega ,on ode.Ove godine,kada je on trebao da dodje u nas rodni grad,ja sam otisla da radim,u inostranstvo,vise nisam bila dete,zavrsila sam srednju,i morala sam da odem.ALi mi da se se vratimo na naslov ove price,na tu cuvenu belu haljinu.Ona meni i nije nista posebno,vec njemu.Tako je rekao,da je pamti.Sad ce te da me pitate,pa da naravno da je pamti,kad sve memorise...To jeste,ali ona oznacava trenutak koji u nama budi emocije,posle kojih ja nisam ostala ravnodusna.Sumnjam da bi bilo koja zena i bila na mom mestu.Bili smo napolju i rekla sam mu ,ajmo do one zgrade.Ona je medju najvisima,u ovom gradu.On me je gledao i rekao :''Boze sta cu gore.'' Ja rekoh,ajmoo..uhvatila sam ga za ruku i posli smo,Nije se opirao,pa i zasto bih ,jel?Da vam kazem ne izgleda on nimalo naivan,jedan moj drug ga je nazvao nasilan.Mozda tako izgleda,ne znam.Ali prema meni je uvek bio dobar.Mozda nije osecao da u mom prisustvu treba da bude grub,zato mi se predao,dovoljno,ali opet na distanci sve.Nije tu bilo ljubljenja,odnosa,dodira.Ja sam bila u dugoj vezi godinu dana,on je postovao to.Ali i ja sam cenila to.Popeli smo se na tu ,cuvenu zgradu.Bilo je takvo doba dana,da nit je pao mrak,hoce pa nece,ali mu dan ne dozvoljava.Neko predvece,prijatno vreme,posebno gore na visini.Pogled odozgo je odavao utisak da sve dole sto se nalazilo je majusno za nas.Zapravo u tom momentu,mi smo bili ti koji smo bili majusni prema vremenu.Mozda me gledajuci na toj visini,i zeleo nesto,ali postovanje i ono sto je on zacrtao,svakako nije prekrsio,i to je poenta cele price.To je ona najjvaznija poruka.To je to,pozelis nesto,gledas lepotu u belom ,pozelis nesto,ali nista.I nije ni cudo,sto to belo je ostalo zapamceno,kao i ta noc.To je momenat kada osetis da dodir te osobe,je ono sto zelis,zelis da ti podari mirnu noc,ali sve na tim pogledima,koji su se pamtili i kad ode,je ostalo.Zapravo jedno vreme,smo mi i prestali komunikaciju,i nismo se vidjali,i slabo culi,do momenata da smo se vidjali svaki dan,ali to sve neko vreme,on ode,posle sam ja otisla,i tu nicega nije bilo.Sve je u tim pogledima ostalo.U medjuvremenu i ja sam odrasla,prekinula tu vezu,upisala faks,i on je sazreo,poboljsanja na njegovom poslu ,bila su neminovna,ali medju nama nista.Posle kada sam dosla u Srbiju,pozvao me je,prvi video poziv,znate kakve su tu emocije bile.Kada nesto sto si zeleo,propustio,nije bilo nicega,ali opet postovanje je uvek imalo cenu,pa tako i medju nama.Dugi razgovori,neko me pita kako mozete toliko da pricate,o cemu pricate,ja rekoh,kada se sa nekim kontas,reci same dolaze,a o delima ne govorim.Napokon je dosao do grada gde studiram,gde je taj dogadjaj,dugo ocekivan,govorio hoces li ti da ja i ti ,budemo MI.Ja sam se tu pitala,on je bio miran.Kao i uvek.Bila sam skepticna za sve,daljina,i sve...ali nesto je tiho u meni reklo DA.Na kraju vreme je dokazalo,bas kao i onog dana on i ja u beloj haljini,kada smo bili majusni prema vremenu,dokazali da ono ne moze nas da pregazi.Suprostavili smo mu se,zarad nas.Ali moje srce zastane,pred svakim momentom kad se setim,da je mogao svasta da mi uradi,da svaki trenutak iskoristi da me iskoristi,ali to nije ,cenio me kao osobu.I kada postoji uzajamno postovanje,i kada se ljudi razumeju,sve samo od sebe dolazi.Sad je vreme,da vremenu pustimo vremena,jer ljubav govori mnogo vise od nas.