понедељак, 24. јун 2013.

Umemo mi da cenimo različitost ,mada nas sličnosti spajaju ♥

Svoju 3 knjigu počeću kao što bi svaka prava pisateljica počela sa nekom mudrom i jasnom rečenicom.Ne bih volela da kroz svoje reči u meni vidite filozofa ali bih bila sasvim sigurna da niste bili ravnodušni kada ste pročitali naslov moje knjige.Verovatno se se zapitali kakve to različitosti ljudi cene,a šta je to što nas privlači.Odgovor ,bar koji sam ja doživela kroz moje brzopleto detnijstvo,će vam dočarati 5 junakinja,koje su naizgled poptupno različite i svaka živi drugačiji život,ali kada malo dublje osmotrimo svaku posebno kao ličnost videli bi zapravo koliko kroz njihov um teče istih snova ,maštanja,koliko one na sličan način pomažu jedna drugoj i uspevaju da u razlici u godinama,društvu i školi,nalaze vremena jedna za drugu i jedna drugu učine srećnom.Možda bih mogla i da nabrajam redom ko su one ,ali mi to ne bi prijalo već bi počela od devojke za koju svi kažu da je devojčica u pravom smislu te reči.Nadja ima 15 godina i u grupi od svojih 5 drugarica,koju ćemo da nazovemo "Best girl" ,je jedna od mladjih  koji mnogi njeni prijatelji zovu pametnica.Taj izraz nisu upotrebili sa greškom ,već sa  namerom da se pokaže koliko je   njen intelekt visok i koliko je ona u svom društvu posebna baš zbog toga.Nadja je upisala prvu godinu Gimnazije,prirodno matematickog smera,kao učenik koji je imao maksimalan broj poena na upisu.U osnovnoj školi je osvajala druga ili treća mesta na republičkim takmičenjima iz matematike.Obožava hemiju i fiziku i planira da se u budućnosti bavi nekom od prirodnih nauka.Oduvek je mrzela istoriju i u prvoj godini njenog srednjoškolskog  obrazovanja ,prvu jedinicu je dobila baš iz istorije..Više vremena je provodila učeći istoriju nego fiziku ili matematiku.Srećom imala je finu nastavnicu koja je razumela njeno "gadjenje" prema tom predmetu,ali podjednako sa time delila je mišljenje kao i ona ,da se trudi da redovno uči sve lekcije i da ne propušta časove na koje je morala da dolazi,a to nije volela.Svakog petka,7 čas je imala istoriju i baš kada bi želela da krene kući i da se odmori bar na tren od škole,istorija ne bi joj uskratila muke ,već bi joj nastavnica rekla da mora da ostane na času i da sluša predavanja koja su uglavnom bila vezana za osvajanje velikih prestonica,proglašavanje depota,careva i knezova i česti ratovi gde je Nadja uvek zaboravljala godine,jer joj je bilo teško da ih zapamti.Na suštu suprotnost od časova istorije,časove matematike,fizike,hemije ili astonomije je obožavala i u srednjoj nijedan čas nije propuštala a i bila je aktivan član matematičke sekcije, koju bi posle škole redovno posećivala,i koja je bila održavana u velikoj Gimnaziskoj sali i bila je posvećena  svim ljubiteljima matematike.Ona sem što je posedovala toliku pamet i ako joj daš bilo koji zadatak ona će naći rešenje,posedovala je jednu veliku manu.Bila je za sve smotana.Kada bi izazila sa drugaricama u grad ,sugurno bi se dogodilo  da Nadja prospe sok ili da slučajno lupi od vrata nekog od lokala u kojem se nalazila.Ima kratku braon kosu do ramena,braon oči i često nosi naočare,sem kada ne ide na izlaske.Prosecne je visine,negde oko 170 cm i cesto nosi haljine,leprave majce i suknje.Uvek je vesela i njena najveća noćna mora pored istorije,je dosada.Ako za vikend nema šta da uči a drugarice su joj u obavezama,ona bi svoje vreme provodila na društevim mrežema,koje posećuje jednom u nedelji.TIme bi bar na kratko ubila svoju dosadu.
Nadam se da sam vam dočarala jednu našu junakinju iz grupe "Best girl".Druga njoj nimalo slična osoba,inače najmladja od njih 5 je Anita.Anita ima 14 godina i njene drugarice smatraju je veseljkom njihove grupe.Kada kažem veseljko ,mislim na harizmu koju ona poseduje i smisao da gde god da se nadje,bilo u liftu ,učionici ili kafiću ona sve zasmeje.Uvek je vedra i pozitivna i bezobzira što je najmladja u njihovoj grupi njoj se svi poveravaju i uvek im pomogne.Retko kad je tužna i kada se dogodi da je u takvom stanju to je zbog nečega što ne ide po njenom planu .Ne voli kada nešto nije po njenom i ume da bude izuzetno ljuta pa u besu ume i da psuje,ali na svu sreću ti momenti nisu toliko česti i kratkog su daha.Anita ima kratku smedju kosu i zelene oči.Nije muzički opredeljenja i njoj se sva muzika svidja ,sve u zavinsoti od raspoloženja.Ona ne izlazi tako često sa svojim drugaricama jer je jedna od najmladjih ali kada ode sa Nadjom i ostalima iz grupe  u grad ume da se stopi u društvo u kojem se nadje, a  sa momcima uglavnom priča o fudbalu ili košrarci.Njoj prirodne nauke kao Nadji ne idu.Ona ide u školu radi moranja .Uglavnom uči pred pismeni i to što nauči posle par dana i zaboravi.Njen cilj u životu je sport i ništa drugo.U školi jedva čeka časove fizičkog kako bi se kako kaže ona rekreirala i zabavila.Nju muško društvo obožava.U slobodno vreme ide na utakmice,a kada je leto na plivanje .Od ruke joj ide i umetnost ,tj.crtanje i iz likovnog je u 7 razredu osvojila nagradu za najlepše nartan porter Isusa. Svoju ljubav prema umetnosti nije  negovala toliko kao sport.Ona tako mlada je svoje mesto našla u tom društvu zbog zrelosti i pozitivnosti koju poseduje.
Kako sam predstavila i najmladju junakinju nase grupe ,tako cu predstaviti i onu najstariju i najzreliju,Nensi.Ona ima 18 godina.Uci u tehnickoj elektrotehnicar racunara.Obožava kompjutere i informacione tehnologije.Ponekad ona i Nadja zajedno rade zadatke iz matematike,ali ne toliko često jer Nadjini zadaci su po Nensinim rečima uglavnom inspirisani brojem ovaca na 1 hektaru,dok Nensini zadaci se bave- koliko je dugačak kabal od kućišta do monitora i kolikom brzinom struja kroz taj kabal protiče.Nensi uči u Tehničkoj školi ,školi gde ima mnogo dečaka ,a u njenom odeljenju ima samo 3 devojčice i ona ..Često Aniti govori kako treba da se ponaša prema dečacima i uči je kako da prihavti  pedere.Nensi je veoma smirena i staložena osoba.Mrzi kada joj Nadja napravi neki blam.Jednom je Nensi zvala Nadju da ide sa njom na koncert,i Nadja je pristala znajući da će sa Nensi bar malo se odmoriti od učenja .Dok je Nensi otisla po svoje pivo,Nadja se spotakla od kabal i pivo prosula na Nensinu simpatiju ..Zato od tada gde god njih sve da idu ,Nensi Nadju  cuva kao zavezanog psa na lancu.Ono sto Nesni cini posebnom je mzika kojom se bavi.Ona slusa rok i metal muziku.Svira gitaru i omiljena rok grupa joj je HIM.Stalno je zavucena u crne majce sa natpisima njenih omiljenih rok bendova i prosto ne moze da zamisli kako Nadja moze da nosi sarene suknje i haljine.Svi Nensini drugovi su za Anitu zivi strah,jer imaju dugacke kose ,zavuceni u tamna odela,a mnogi od njih da bi istakli svoje oci koriste crni kreon i ako su muskarci.Nensi svi zovu vodja družine  jer je najstarija i najzrelija.Ona obožava koncerte i svakog vikenda ide na neku svirku,a najviše mrzi ljude koji ne prihvataju rok muziku.
Ako bih spomenula kraljicu klubova i diskoteka,to bi svakako bila Dejana.Dejana ima 17 godina i treća godina  je smera veterinarski tehničar u Poljoprivrednoj školi.Ona uci i u muzickoj solo pevanje.Često kada izlazi klubove ume da zapeva uz neku pesmu,a od svih 5 devojaka ona ima najlepši glas.Njena duša je prava boemska .Voli da sluša pop muziku ili starogradsku .Ponekad izlazi i u kafane,sto je Nensi totalno glupo i ocajno.Po prirodi je vesela i veoma radoznala.Ona nikada nije ozbiljna ,stalno trči i žuri negde..Poznata je kao devojka koja je iz grupe "Best girl" bila sam najviše momaka.Neki jure za njom,a ona za svakim.Njena noćna mora je da ne izlazi i najviše mrzi kada joj roditelji zabrane izlaske zbog loših ocena ili lošeg ponašanja.Velika joj je ljubav odelo i voli sa Nadjom da ide da kupuje krpice.Ljubav prema štiklama,koje Nensi ne podnosi,je imala još kada je bila dete.Uglavnom ih  nosi kada ide u grad i uvek je "upicnuta " da se pola kluba za njom okreće.Ima dugu crnu kosu i crne oči .Veoma je visoka ,negde oko 180 cm,a po Anitinim rečima ona sa štiklama izgleda poput bandere.Veoma je osetljiva kada je ostavljaju momci,ali još više je srećna kada joj pridje momak koji joj se svidja.Nensin najrogi drug ,po njenim rečima živi fenser,a nije,Baki je zaljubljen u Dejanu,ali to ne sme da joj prizna.Baki je po prirodi veseo i harizmatičan momak,Dejanine je visine,ima crnu kosu i smedje oči  i prema svojim drugovima je veoma iskren i tu osobinu Dejana najviše ceni kod njega.Njih dvoje stalno izlaze i druže se,ali Dejana  njega gleda kao najboljeg druga.U nastavku knjige stanje izmedju njih dvoje se bitno menja a samo jedan izlazak će Dejani promeniti život.No ,da se vratimo Dejani kao ličnosti.Zaboravila sam da kežem jednu njenu bitnu osobinu,a to je ljubomora.Ako vidi da njena  simpatija priča sa nekom drugom devojkom ,ona će biti spremna da potegne sve konce da bi njihovu komunikaciju prekinula.Ona ne voli školu,reći ćemo samo da je MRZI.Mnogo puta je bežala iz škole sa drugaricama i ne voli da uči.Njoj učenje predstavlja noćnu moru,a izlasci su joj život.Upisala je za veterinara jer voli životinje,a jedino u muzičku školu ide sa velikim osmehom jer voli da peva i obožava časove na kojoj se uči komponovanje ili sviranje na klaviru.Talentovana je za muziku,ali zna samo da svira klavir.Ona u grupi od njih 5 je najludja i uvek ima "fiksi" ideje,a njoj drugarice uvek rešavaju ljubavne probleme,jer ona to ne ume.
Kada bih spomenula njene osobine sigurno bi mi rekli da ovakva osoba ne postoji,ali ipak i ona je svoje mesto pronašla u društvu,a kako to ne znam.Sonja ima 16 godina i uči u medicinskoj tehničar za zaštitu životne sredine.Ona ima plavu dugu kosu koju uvek veže u rep i ima prelepe plave oči.Ima velike grudi i Anita prosto kuka jer ona nema takve.Ona je fizički veoma razvijena za svoje godine.Sonja sluša  rep,trens,haus i rege muziku,baš onakvu koju retko ko danas sluša.Njen stil oblačenja je totalno suprotan Nensinom,jer Nensi nosi rok majce i starke,dok Sonja nosi široke pantalone,ponekad i vojničke,i iste takve majce sa natpisima njenih omiljenih muzičkih izvodjača.Na nogama su joj uvek prepoznatljive skejterke,koje obožava.Ona uopšte nije druželjubiva i komunikativna.Njoj je u životu svejedno,nikada nije niti ljuta niti besna,a nikada se ne smeje preterano,kao što bi to uradila Anita.Ona veoma voli prirodu i učenje o nečemu takvom joj je i navelo da upiše smer koji sam navela u par rečenica pre ove.Nekada sama posle škole ide u prirodu da sluša muziku i to satima.Ona  svoju tugu,a i radost deli samo sa sobom.Ne podnosi Dejanine izlaske po kafanama,jer ona nije takav tip.Ona izlazi uveče u parkovie i tu sedi ponekad sa Nadjom,a ponekad sa nekim drugom.Iz naše grupe nju jedino razume Nadja.Takodje Nadja kada ima probleme ide kod Sonje da se "steriliše" ,ali ona joj ne rešava probleme,jer to ne voli,samo joj misli navodi na lepši put života.Ona prosto ne voli probleme i beži od njih.Sonjino društvo i Nensino se ne podnosi,jer slušaju drugačije muzičke pravce i različite stavove imaju o životu.Sonja nije nešto druželjubiva ličnost,ali poseduje vrline koje mnoge devojke njenih godina ne poseduju.Nije od osoba koje će zabiti nož u ledja.Savršeno živi svoj život i ne zanimaju je tudji problemi.Kada zavoli neku drugaricu ostaje sa njom u komunikaciji dugo,i veoma bi joj teško palo da prekinu da pričaju.Vezana je za ljude,poseduje veliko srce i dobrotu pa je u grupi "Best girl" najviše cene.Njeni veliki porok je pušenje marihuane.Da dobro ste čili! I to je prosto neminovno,jer Sonja je u parkovima kroz svoje godine upoznala par klošara i uz pomoć njih je počela da puši.Njene drugarice se bore i govore joj da prestane sa tim,ali ona ih ne sluša.U daljem delu knjige ćete videti kroz šta je sve ona morala da prodje,zbog jednog lošeg poroka.
Sredinom nedelje ,Nadju je prilično bolela glava , ali je imala volju da ide u školu.Bilo bi čudo da Nadja nema volju da ide u školu,ali sada je u  Gimnaziju došao jedan nov dečko,koji se skoro doselio u Beograd i njoj  se veoma dopadao.Zaboravila sam da kažem da razglog njene glavobolje je preglasna muzika koja je bila puštena na jednom koncertu.Radi se o  Generaciji 5,staroj rok grupi na ciji koncert je vodila Nensi.Ta luda i otkacena devojka je pila celo veče i uopšte nije obraćala pažnju na Nadju,kojoj je bilo veoma dosadno,jer je sama sedela za šankom slušajući prilično glasnu muziku koja joj smeta.Ona je na pola koncerta otišla jer joj je bilo loše,a od te večeri pa sve do početka radne nedelje nije se čula sa Nensi.Oseća se previše povredjeno i očekuje drugaricino izvinjenje,ali ona je nije ni pozvala..
Nadja je spakovala knjige u torbu i krenula ka Gimnaziji.Škola joj je veoma blizu ,a do dodje do nje ,prolazi jedan veliki park ,koji u proleće pokaže svoju pravu lepotu.Cveće procveta,trava se zazeleni i njoj je milina da prolazi tuda.Ujutru pritiče cvrkuću samo njima znanu melodiju koja svakog ko je sluša zadivi.Ali ovo jutro nije bilo lepo vreme.Padala je kiša i svuda po putu redjale su se ogromne bare.Nadja ih je po tri  preskakala i trčala što je brže mogla samo da ne bi zakasnila na čas.Na vrata učionice došla je taman kada je zvonilo,sva mokra i uzdihana od trčanja.Minut posle nje ušla je nastavnica fizike koja je upisala u dnevnik odsutne učenike i počela da predaje novu lekciju.Nadji je prva dva časa bilo izuzetno dosadno,sve dok nije došao veliki odmor.Taman tih dvadeset minuta mogla je da iskoristi da se upozna sa svojom simpatijom,Vladom.Žurno je istrčala u hodnik i čim ga je videla upitala ga je :-Zdravo ja sam Nadja,ti si nov ovde ?- Dečko joj je nasmejano odgovorio :-Da,ja sam nov ovde i veoma mi se svidja škola,mada nisam je celu video.Ne znam gde vam se nalazi biblioteka i ostava,pa bih voleo da mi pokažeš.- Najda se u licu zacrvenila kao paprika i svojoj simpatiji je stidljivo odgovorila:-Važi ,prati me.- Narednih 15 minuta,ona je Vladi pokazala celu njenu školu ,a posle velikog odmora dogovorili su i prvi izlazak.Ostali njeni časovi su prošli kako ona kaže prilično dosadno i sve vreme je slušala kako joj najbolja drugarica ogovara neku Anu iz susednog odeljenja i govori joj da ne zna da se obuče.To nju nije zanimalo ,a i brinula je šta je sa Nensi.
Sonja je ista smena kao i Nadja.One idu ujutru u školu,ali Sonja putuje autobusom jer živi malo dalje od centra grada.Tog dana Sonja je odgovarala njene najteže predmete ,biologiju i latinski i iz oba  je dobila četvorku.Bila je veoma srećna što se njen trud isplatio i ceo dan je bila vesela zbog toga.U školi nju uglavnom niko ne primećuje,ali danas u hodniku je zapazio jedan plavokosi fenser,ali čim je on počeo razgovor sa njom,ona ga je odbila rečenicom:-Ne svidjaš mi se ,pali!- Dečko se osetio glupo,ali to Sonju nije zanimalo.Naredne časove je provela pažljivo slušajući šta nastavnici predaju,a posle škole je odsela u park i dugo je slušala svoju omiljenu muziku.Nakon nekog vremena u parku je videla Anitu veoma srećnu.Ona se vraćala sa utakmice i njen tim je pobedio pa je to bio razlog njenog osmeha.Kratko se ispričala sa Sonjom i ispratila je do prve trafike gde je ona otišla u školu a Sonja kući.
Naredna dva dana Sonja,Nadja i Anita su provele sasvim uobičajeno bez ikakve komunikacije sa Dejanom I Nensi.U petak uveče Sonja je bila kući ,gledala film.Čim je zaspala zazvonio joj je telefon.Dejana joj je poslala poruku koja glasi:-Nensi je u bolnici ,ja sam pored nje.Reci ostalima iz ekipe da joj je loše i ko može da dodje.Baj!-Sonja je odmah javila ostalim devojkama i krenula je brzim hodom ka bolnici.Nije znala ni na kom joj je odeljenju drugarica,ni šta joj je..samo se nadala da će sve biti dobro.Čim je ušla u zgradu,naišla je na Nadju i Anitu koje su je čekale.Nadja je plakajući govorila Sonji :-Nensi je veoma loše.Pre par dana bila sam sa njom na koncertu i ona je mnogo pila ,kao što i ranije radi..Znaš(drhti joj ruka dok se drži za klupu..) ona to veče nije obraćala pažnju na mene a i zbog preglasne muzike ja sam sa pola koncerta otišla.Posle toga nisam se čula sa njom.Danas mi je rekla Dejana da je videla juče Nensinog druga u gradu i on joj je rekao da je ona u bolnici,pa nam je par sati nakon što je saznala tu informaciju javila nam.Njoj je kao i nama ,doktor rekao da ona zbog prekomernog konzumiranja alkohola oštetila je svoj mozak.Zbog oštećenja mozga,nastala joj je psihička promena alkoholna epilepsija ili padavica.Njoj se pomalo gubi svest,a i preterano mokri.Doktor nam je rekao da za nju ima spasa i da dobra stvar u svemu ovome je da,ako prestane da pije,može da se spreči da   napadi postanu stalni i doživotni,odnosno napadi bi joj potpuno prestali.-Sonja je bila u šoku i tiho je upitala Nadju:-Gde je Nensi,želim da je vidim?- Nadja je plakala i mesto da ona odgovori na Sonjino pitanje ,Anita je:-Na drugom spratu,kreni.Samo me prati,a ti Nadja idi u toalet umi se,pa kad se smiriš dodji kod nas.- Nadja je poslušala ,a Anita i Sonja su žurnim korakom otrčale do sobe.Kako udjes ,sa vrata možeš videti stolicu na kojoj sedi Dejana koja miluje Nensinu dugu crvenu kosu.Nensi je ležala mirno,zatvorenih očiju,zavučena u sivu pidžamu koju prekriva beo jorgan.Anita je sela na susedni krevet i pažljivo slušala razgovor Dejane i Sonje. -Da li je Nensi uopšte otvarala oči od kada si došla ili ne?Kada će se probuditi?Da li je nešto važno rekao doktor,a ti nam možda nisi rekla?-upitala je Sonja.Dejana joj je ozbiljno odgovorila:-Otkad sam ja došla oka nije otvorila.Verovatno će se probuditi sutra ujutru ,bar tako kaže doktor i on mi je  naglasio da  ona mora dugo da ostane ovde i da je najbitnije da kada dodje u stanje čiste svesti ,da joj se stavi do znanja da mora da prestane da pije alkohol.Tada će joj naša podrška biti najpotrebnija.- Sonja se sa njenim rečima potpuno složila..Anita je otišla po Nadju,koja se nalazila u prizemlju zgrade.Posle desetak minuta,obe su došle u sobu,a sve četiri  su još toliko vremena provele pored Nensi. Posle je svaka otišla svojoj kući.
Dan  kasnije  nije bio toliko napet kao prethodni.Nadja nije otišla u školu,već u bolnicu da obidje svoju drugaricu.Osećala  se grozno što je  nije  nakon koncerta pozvala,a i da je ostala sa njom celo veče sigurno joj se ne bi dogodilo nešto  loše..Satima je Nadja sedela kraj Nensi,koja se nije pomicala..Kroz glavu  su joj prolazile razne  misli,ali i jedna koja  joj uopšte nije bila jasna ,a to je ,šta se dogodilo to veče ,pa je Nensi ovako nastradala..Nakon  petnaestak minuta ,Nadja odlučna da rezreši problem ,uputila se ka Tehničkoj školi. Od bolnice do Tehničke ima dva kilometra,pa je zato Nadja trčala ,što su je noge brže nosile.Čim je ušla u zgradu Srednje škole,pitala je dežurnog učenika  gde je  odelenje IV-2 ..Mlad momak je ljubazno odveo  do učionice srpskog jezika u kojem su deca imala čas.Nadja je  hodniku strpljivo čekala prvo zvonce koje bi razglasilo početak velikog odmora.Minut posle zvona  iz učionica su žurno izlazili učenici.Nadja je zaustavila jednog Nensinog druga,Acu i zamolila ga da joj objasni šta se sve tačno desilo sa Nensi te noći .Aca ,inače fin i pristojan dečko,zaljubljenik u gitare i HIM kao i njegova školska drugarica,odveo je Nadju do prve slobodne klupe gde su seli i započeli  razgovor. Nadja je pažljivo slušala Acin govor. –Vidiš Nadja ,ti nisi bila ceo koncert da bi znala šta ti se dogodilo sa drugaricom ,ali evo ja ću ti reći..Nensi je dva sata tokom koncerta bila pijana i nju su zvali neki ,nepoznati stariji momci da im pravi društvo.Ti momci ,a bilo ih je trojica,su anarhisti i veoma su neljubazne osobe.Ja sam sedeo dva stola ispred njihovog i mogao sam da vidim šta sve rade sa Nensi.Tvoja drugarica je prišla prvom dečku,najtsarijem  koji je i ujedno  bio glavni član družine i počela je da mu nešto priča.Nisam mogao da čujem šta,ali znam da se taj momak sve vreme njoj smeškao.Njegovi drugovi su Nensi hvatali za gradu,a ovaj glavni je poljubio u obraz..Neki dečaci koji su tu prolazili smejali su im se,a posle par minuta Nensi i taj lik su otišli  iza jedne zgrade.Pratio sam ih.Taj lik je skinuo Nensi majcu i hvatao je za grudi,prosipao joj pivo po glavi ,a ona nije mu se suprostavljala.Posle je bacio na pod i na silu joj je otvorio usta i  nabio joj je flašu sa nekom belom tečnošću.Ona je to pila i nakon dva ,tri minuta,navukao joj je majcu i doveo do obližnjeg kontejnera.Dečko je posle pobegao,a ja sam pozvao hitnu pomoć i Nensi su odvezli u bolnicu.Kratko sam bio sa njom ,jer je već bilo jutro a i moji roditelji bi se zabrinuli gde sam ja.Nisam smeo da pozovem policiju,bio me je strah.-rekao je Aca ,uplašeno. Nadja mu je pružila ruku i rekla:-Hvala.-Posle je otiša.Dejanin alarm ju je tihim tonom probudio u sedam ujutru.Trebala je da ustane i da se spremi za školu,ali pošto je kasno legla nije imala za tim volju.Nekom silom se  ’nakanila’ da sebe izvuče iz kreveta.Brzo se sredila i sačekala da je otac odveze do škole.Tih napornih  trideset minuta su joj prošli veoma brzo,a od nenaspavanosti nije znala ni kuda ide.Učionicu je pogodila,ali ne i klupu u kojoj sedi,pa kako je zauzela tudje mesto,tako joj je drugarica momentalno rekla da ustane.Sva zbunjena ,je pošla prema svojoj klupi gde  je čekala gomila papirića.Sve su to bila ljubavna pisma njenih udvarača,koje nije mogla da čita.Bilo joj je bitno samo jedno ,a to je da SPAVA! I tako je i bilo.Prva dva časa je provela u snu,a kako sedi u zadnjoj klupi nastavnici je nisu ni pimetili.Čim je počeo veliki odmor probudila je drugarica koja sedi klupu ispred nje,rečenicom:-Zvonilo je.Budi se!Traži te neki momak?-  Dejana kako se pobudila ,naglo je digla ruke sa stola i pitala drugaricu:-Au već..,ma nego, koji momak me traži?- -Onaj plavi ,visoki Toma ,sa smera hortikultura..Hteo je nešto da te pita –glasno joj je odgovorila drugarica. Dejana je obukla džemper i krenula ka izlazu iz učionice.Usput se zahvalila drugarici na prenetoj informaciji.Preskakala je i po tri stepenika,samo da bi što pre stigla do školskog dvorišta.Njene teksas farmerke su joj isticale  obline.Bela majca sa svetlucavim slovima je šljaštila,a ramena je  prekrivao crni džemper koji joj se slagao uz boju patika.Za par minuta ona se našla u hodniku škole i kada je krenula da povuče izlazna vrata,Toma je uhvatio za rame i rekao joj:-Čekaj,ne idi napolje.Želim da razgovaramo.- Ona mu se nije suprostavljala ,već je klimnula glavom i sela na prvu obližnju klupu gde i on.Malo je mucao pa je onda progovorio:-Ja,ovaj,želim nešto da ti kažem.Čuo sam od Anite,sa kojom ja idem na trening,da  vaša drugarica Nensi boluje od alkoholne padavice.Iskreno ne znam koji joj se maler dogodio,pa je ta bolest zahvatila.Ono što znam,jeste da sam  kroz tu psihičku promenu prošao i ja ,dok sam bio  mladji i želeo bih da ti dam savet koji bi ti stavio do znanja kako  da postupaš prema Nensi.Kada se probudi, a to bi tebalo da bude maksimum dva dana nakon nezgode,treba da  su svi dragi ljudi oko nje tu.Treba te vi kao prijatelji da joj date podršku da  shvati da može da veruje u sebe,jer i ja dok sam bio u bolnici ,nakon padavice ,pored mene su satima bila moja braća koja su mi pružala podršku i kada kod sam se probudio osećao sam se sigurno jer su oni tu.Normalno je da se u tom periodu dogadja gubljene svesti,pa tako vi ,zajedno sa stručnim osobljem treba da joj pomognete da joj do uma dopiru samo realne slike.Ostale  promene,kao povraćanje,prekomerno mokrenje..su stvar koje traže lekarsku pomoć i tu će joj pomoći doktori ,a ne vi.Sada treba te da budete uz nju,jer ste joj baš u ovim momentima najpotrebniji.Želim da se što pre oporavi i nadam se da  će ti moje reči pomoći.- Zatim je ućutao i strpljivo je čekao Dejanin odgovor .Ona je bila veoma zbunjena .Gledala je u pod i nije znala šta da kaže.Nakon tridesetak sekundi,brzopleto je izgovorila:-Saveti će poslužiti.Ja se ipak nadam da će sve biti u redu sa njom,a tebi hvala.- Nakon njenih reči njih dvoje su se rastali,a ona je otišla u toalet i počela je da plače.Osećala se grozno i znala je da je slagala Tomu ,kada mu je rekla da se nada da će sve biti u redu sa njenom drugaricom.Zapravo ona se ne nada ničim dobrim i oseća da se njena drugarica nikada neće probuditi.Znajući da plakanjem neće rešiti svoje probleme,obrisala je suze i krenula je prema učionici.Naredne časove je provela u razmišlajnju kako joj je drugarica i hoće li se oporaviti.Nije uopšte obraćala pažnju na ono što nastavnici  pričaju.Imala je cilj da posle podne svrati do bolnice i vidi kako joj je drugarica,a paralelno sa njenim razmilšljanjima,još neko iz družine se nalazio u teškoj situaciji sličnoj Nensinoj,a da to ona nije ni znala.-Nemoj da mi pretiš, ja želim srećan brak,a pored tebe leštine to nikada neću postići!-derala se Anitina majka dok je ulazila u kuću.Anita je sedela na krevetu i slušala je oca koji joj se nasilno suprostavlja :-Tvoji pedikiri,manikiri i ostali kozmetički tretmani su gluposti za koje ja potrošim celu svoju platu.Ni za jednog  advokata mesečna primanja se ne iskorišćavaju na ženino ulepšavanje,već na komunalije,hranu i ostale potrebštine namenjene deci.A kako ti ne radiš i kako samo ja pokrivam sve troškove u ovoj kući treba da razumeš da postoje preče stvari od tvojih tretmana.- Žena mu u besu odgovara:-Ako iko radi ,to sam ja,samo ja ne primam platu za svoj posao,kao ti.Dok ja sredim kuću,ručak,spremim decu za školu umorim se ,tru puta više nego ti u sudu.A ti još dobijaš platu ,a ja ne.A od svake svoje plate ideš na pivo sa prijateljima,pa to nije u redu.Valjda sam i ja zaslužila te tretmane i to je potpuno razumljivo.- Anita je počela da plače i  prekinula je roditelje u svadji rečima:-Vi ste sebični,samo gledate sebe.Ti mama želiš tretmane,otac da pije sa društvom,a mene zapostavljate.Ni jednom u zadnjih mesec dana niste me pitali kako mi je u školi,niti kako sam ja.Nema te vremena jer se samo svadjate oko novca.Novac nije najbitniji,a ako ga nemate treba oboje da radite i da se potrudi te,a ako ne onda da bude zadovoljni na ovo što imate ,jer i ja sam i da se sporazumno dogovorite gde će novac otići,a ne da se svadjate.Ja to ne volim.- Otac je oterao u sobu i rekao joj da ona ništa ne zna i da je suviše mala da shvati njihove probleme,a žena mu je pretila razvodom ,a to na njega nije ništa strašno uticalo jer mu je bilo svejedno.Jeo je i otišao da spava jer je bio umoran .Majka je otišla u kuhinju da sluša njenu omiljenu radio stanicu,a Anita se zatvorila u ssvoju sobu i tamo je plakala.Satima.Kroz glavu su joj prolazile najcrnje misli..da će joj se roditelji razvesti,da se Nensi nikad neće probuditi,da je roditelji ne vole..Nakon sati i sati plača legla je u svoj krevet i  slatko zaspala ne sluteći koje je sve novine čekaju sutra.

недеља, 2. јун 2013.

Zauvek u ♥

Zaista je bila osoba  na koju sam mogla da računam u svakom trenutku-Bila je i ostala moj veran prijatelj,neko čiji su me saveti održavali da uspem na svom adolescetskom putu i neko ko me je bolje razumeo od mojih roditelja i pri tom zamenila njihovu ulogu u pravom smislu te reči.
Nina je starija od mene 2 godine. Ima dugu crveu kosu i zelene oči .Prosečne je visine,negde oko 170 cm, i stalno je zavučena  u neke crne ili sive  majce sa natpisima njenih omiljenih bendova.Moje gledište na društvo  ,baš je ona promenila i dugo mi je trebalo da shvatim da ljudi poput nje žive u mom komšiluku,naselju i gradu..Ne želim da govorim o nekim izmišljenim stvarima ,smao želim da dočaram sliku raznolikosti ljudi ,kao i nas dve koje delimo razliku u godinama,muzici,društvu,školi.... Ona živi u Loznici ,a ja u Valjevu .Bezbroj puta mi je bilo draže da dam pare za kartu do Loznice,nego da odem u grad,ili na bazen sa drugaricama.Prvi trenuci našeg druženja  su ili za mene malo neobični.Tu ću da stanem i da objasnim šta znači to strani.Npr.moja generacija ,tj.moji drugovi  imaju naviku da izlaze u kafiće u koje svi rado idu,da  slušamo Madonu ili Severinu u zavisnosti šta se sada sluša, da idemo po diskotekama itd..Nina sa svim tim je veoma dobro upoznata,pa takav način života blago rečeno ne podnosi i  svoje mesto je pronašla u drugačijem  društvu .U kratkim crtama ,koje smo nas dve dozivele ,a sto je njena svakodnevnica je:nakon završenih casova U tehnickoj,odeš u jedan prosečan kafić  ,malo zavučen .E tu kada ako udješ u odelu neke drečae boje ,neminovni poprečni pogledi slede i oni kazuju kao da nisi član njihove grupe. Srećom ja kada sam bila zadnji put tu su bila svojica mladića ,koja nisu ni obratila pažnju na mene.Na mestu gde sam ja sedela,pa tačno iznad moje glave visila je gitara od drveta koju sam jednom prilikom slikala,pa mi je Nina tražila tu sliku,ali sam je ja izbrisala jer je mutna..U takvim objektima se ponašaš fino i pristojno.E onda bi mi Nina pokazivala ko je ko,koga odakle zna i ko joj je lep a ko ne..Za divno čudo ja sam te njene reči bolje pamtila nego lekcije iz fizike..Posle odmeo do gradje,jedne visoke nedovršene zgrade,pune opiljaka od stakla,plastike..Negde se može naići i na iskorišćen kondom.Tu se uveće okupljaju narkomani,a mnjinu ćeš da ih vidiš preko dana.E kada odemo na 10 sprat ,sa te zgrade vidiš celu Loznicu koja u svojoj lepoti odiše nekom pozitivnom energijom ,iako je taj grad slabije razvijen od Valjeva.Tu su naši razgovori (N2) neminovni.A ako ostanem malo duže ,npr jedno nedelju ili dve,pozivi za moto skup,grad...me nisu preskočili.Ipak ja na moto skup nisam išla i rizik je opet da se meni ne dogodi nešto medju mnogo nepoznatih ljudi.Ninine priče sa takvim dešavanja su uvek komične..Bila sam u gradu sa njom do onih kasnih večernij sati.Njeni drugovi su veoma fini prema meni.To su  osobe koje su poptu Nine zaljubljenici u rok,dok neki u bubnjeve ,neki u Parni Valjak ,Neki u tokio hotel,neki u martinke itd...Ipak su te sve sličnee sttvari,njihova interesovanja.U tom društvu postoji i osoba koje su se već predozirale od droge ili koji su hronični alkoholičari,u stvari njih Nina mnogo bolje zna od mene,ali kroz naše druženje Nina je bitno uticala da takve osobe ne upoznajem i da ih se klonim.U početku joj se dizala kosa na glavi kada bih rekla da je metal lupanje,mada sada više o takvim razlikama ne raspravljamo..prošle su godine i sada sve manje na te razlike i obraćam pažnju.Ona rep manje voli,tj i ne voli i sama kaze da joj je dosao do glave jer njeni skolski drugovi slusaju Marčela,bs ..kao i ja.Zao mi je sto ona ne moze da prisustvuje nekim mojim bitnim dogadjajima,kao što je pre koji dan bila mala matura.ili moji rodjendani i obrnuto.ALi u ono što sam sigurna jeste,da ovo leto kada dodje svo vreme koje nismo proveli zajedno ćemo nadoknaditi i da ćemo se super zabaviti..:))

четвртак, 16. мај 2013.

U duhu istine

Sanjala sam sunce kako se budi i zemlju u sto boja.Sanjala sam ljude vesele,srecne,a zivot sam gledala kao najradosniji ringispil duginih boja.Zelja za mastom nije prestajala ni kada sam odrasla.U stvari moje detinjstvo je bilo izuzetno simpaticno,sa decom iz ulice i sam odrasla i price do kasno u noc su postala svrha mog detinjstva.Prosle su godine,a sve te price su prestale.Moj drug koji je poput mene slusao Bs,upisao je Ekonomsku,nasao novo drustvo a u moj kraj se vise nije vracao,jer ga nije kao pre mamila zelja za detinjstvom.Sada luduje nocima.Kafana mu je postala drugi dom.Cula sam i da ima devojku,a stihove koje je kao klinac bacao na sred ulice su nestale,nestale za tako kratko vreme.Kazem tako kratko jer za mene i jeste sve ovo proslo brzo.Tasa je otisla u Gimnaziju,Sara takodje.Nije to toliko potresno,ali zafale ti neki divni momenti i kada ti svakodnevnica prestane i zivot ti snese na sto novu etapu zivota,prilagodjavas se.Nekad smo ja i moj jaran isli do traafoa,iza zgrada,skrivali se u najvece rupe i skidali Denira.Sada ti isti drugovi su zavoleli kafanu i pate za prezaljenim ljubavima ili docekuju neke nove.Mnogi su odustali od repa,neki su se pridruzili roku,a nek ni sami ne znaju gde su.Cuju neku pesmu jer je hit i odmah im postane omiljena.Bedemi odrastanja i poslednja suza koja poput najlepseg safira se mogla videti u oku jednog deteta sa najlepsim plavim ocima,kliznula je niz obraz,a dusa je zatreptala.Ostala sam sama sa Denijevim tekstovima.Danas hodam kroz grad ,vecno diveci se svojoj ljubavi prema repu.Nikada je nisam napustila pa ni u onim trenucima kada sam mogla da prisvojim neko novo drustvo a nisam..I razmisljala sam tako o svemu,jer ja redovno cedim svoje misli na prazan tanjir svog zivota,a on je prazan jer ce docekati svoju ljubav tek na leto..Sve je to bilo sjajno dok su mi hiljade misli padale na pamet ,a onda u jedno iznenadnom trenutku neko me lupi u rame.Doza straha zaplovila je mojim venama brze nego ikada pre.Okrenuh se.Divne plave oci me pogledaase .Znala sam i koje su.Stari drug.Okrenuse i recemi :,,Natasa,jer si to ti?'' Nasmejala sam se ,a posto nisam skrivala svoj dar za salu ,rekoh :"Pa ocigledno ja,niko drugi i ne moze biti." Topao zagrljaj mi je vratio osmeh na lice i na tren me dirnuo da se prisetim najsladjih trenutaka svog odratsanja.Pruzio mi je ruku podrske,ohrabrenja.Neko vreme smo pricali,a on je otisao sa jednim toplim pozdravom koji bi volela da cujem od mnogih mojih drugova koji su daleko od mene. Proslo je 2 nedelje od tada ,a sada ja kroz svoje pink naocare gledam sve klince i klinceze koje na isti nacin kao ja zele da docekaju da odrastu,a ne mogu.To mogu samo ja.

Proleće

Jutro se necujno u carapama uvuklo u sobu.Unelo je neki cudesan nemir i probudilo me je.Otvaram prozor.Svezi miris cetinara,tako prijatan,nezan i tih razgovor stoletnih jela dopire do mene.Opojan miris zumbula me izmami da izadjem.Cvece ,cvrkut prica,svuda okolo neka toplina.Usijan bros svojim zracima ozivljava prirodu.Hor vrabaca peva jasnim zvukom flaute,a ja im se divim.
Vlaznim krivudavim puticem posutim sitnim kamencicima dodjoh do jezera.Zalosna vrba se nadvila nad jezerom praveci prekrasnu zavesu.Slavuj izvija tuznu pesmu poput violine.Lokvanji polove vodom kao carske krune.Star,truo camac u prikrju sanja.Pupoljci su sve vise osvajali stoletna stabla i polako ali sigurno otvarali svoje nezne latice,mameci pri tom rojeve divljih pcela,kaoje su neumorno obletale svaki cvet u potrati za dragocenim polenovim prahom.Sunce je obasjavalo lepotu prirode koja se oslikavala tako jasno u mojim ocima.
Sunce me miluje,vetar mi mrsi kosu.Trcim sve dalje,trcim,jer mi prolece neda da stanem,predahnem,opijenu i zanesenu u vrtoglavu srece vodi me dalje,dalje u carstvo prirode.

Čudo se iz čeznje radja

Uporedo sa razvitkom ljudskog drustva razvijale su se i umetnosti.Svoje odusevljenjemzanos i divljenje stvarima koje se tesko i recima mogu opisati,covek je docaravao muzikom i slikarstvom.Zeleci pri tom da kritikuje ljudske elemente koje su nanosile zlo i nepravdu velikom delu covencastva,covek je koristio te umetnosti kao indirektan put.
Do sada nisam pridavala veliki znacaj takvim delima,osobito umetnickim,jer su mi se na izgled,cinila prosta i bez neke narocite ideje,ali kada sam malo vise pridala znacaj umetnosti ona mi se svidela.Mnogo godina sam je proucavala kao kulturu a meni se kroz svo to vreme pojavila zelja da posetim izlozbu predratnih nemackih graficara u Parizu. Za mene je to bilo cudo,ali ipak se cudo iz toliko cežnje i rodilo,tj.ostvarilo.
Moj tata inace poznati beogradski trgovac znao je za moju zelju.Posto sam cetvrti razred srednje skole zavrsila sa odlicnim uspehom on mi je kao nagradu za moje znanje i trud u skoli omogucio da kupim kartu do PAriza i da prisustvujem toj izlozbi.
Na put sam krenula rano ujutru.Sa beogradskog aerodroma stizali su putnici iz raznih zemalja a ja sam radosno cekala kada ce otkucati 10 sati.Posle 15 kratkih a za mene vecnih minuta mogla sam da udjem u avion i da krenem na put ka Parizu.Put je bio dug i naporan,a posle 3 sata sam stigla u grad.Odsela sam u najblizi hotel i cekala vece da odem na izlozbu.
Doslo je vece.Sala u koju sam usla bila je nekako svecana i mirna,a samo u nekim delovima sale culi su se tihi odjeci cipela.Sala je bila velika ukrasena ogromnim slikama zlatnog rama.
Stojim pred jednom slikom.Crte su izvucene naizgled bez ikakvog reda.Iz blizine mi se cini kao da je slika izgradjena poput karikatura kakve srecemo u novinama,ali gledano sa daljine od nekoliko koraka,grafika dobija odredjeni izgled.Slikom dominira jedan debeo covek sa glavom koja je srasla sa trupom.On sedi za stolom sa velikom hrpom nova ispred sebe.Pored stola vuce se dete sa ocima upalim i bez sjaja.Slika govori da je starac ljut na dete i da nece da mu da novac.
Grafika me je odusevila,pogotu njen motiv.Ona nas stavlja na stranu potlacenih i u nama se javlja revolt,tj protivljenje.Vreme nastajanje ove slike datira pre Drugog sv.rata,u doba kada je u Nemackoj radnik bio z teskom polozaju.
Sutradan sam uhvatila prvi let za Beograd.Svo vreme sam bila pod utiskom grafike sa ove izlozbe.O danas,posle toliko godina,ove grafike kruze svetom i bude nemir kod nepravedno potlacenih naroda

Rasprava


Kroz odrastanje stekla sam mnoga znanja o skoli,kulturi,drustvu..Moja mislenja i mislenja mojih drugova su bila veoma slicna.Kada bi me neko pitao po cemu,rekla bih mu po interesovanjima,skoli i imamo iste poglede na svet,ali kada bih se izdvojila iz svog drustva i svoja mislenja podelila sa starijim osobama i suocila svoje stavove sa njihovim shvatila bih koliko starije generacije imaju drugacija misljenja i poglede na svet za razliku od mene i mnoge dece.Tek tada sam shvatila koliko se ljudi razlikuju i koliko postoji osoba sa suprotnim ciljevima,bila ona relana ili ne,ali makar su bila drugacija od mog.To sve kazem jer me za takve cinjenice veze jedan simpatican dogadjaj koji cu vam rado ispricati.
Ne bih svoje glediste na komjutere promenila da jedan dan nisam otisla sa drugaricom i njenom starijom sestrom na predavanje o Softveru i Hardveru u Tehnickoj skoli.Na predavanje sam otisla iz radoznalosti i sa uverenjem da su kompjuteri veoma losa tehnicka sredstva od kojih mnogi mladi vremenom postaju zavisni pa dobijaju razne smetnje u razvoju.Pocinje da im se krivi kicma od prekomernog sedenja ispred monitora,slabije vide itd..Bilo mi je strasno gledati momke koji sede satima ispred komjutera i igraju igrice a pritom zapostavljaju mnoge druge obaveze.Nasuprot tome ja sam znala veoma malo stvari o komjuteru i nisu mi delovale interesantno,ali pak na predavanju sam upoznala mnogo ljudi koji nemaju isto mislejnej kao ja i koji se mnogo vise i bolje razumeju u komjutere od mene.
Kada sam usla u salu,na velikom video bimu bile su prikazane vrste operativnih sistema,delovi Hardvera i jos mnogo zanimljivost iz racunarskog sveta.Kroz predavanje sam naucila sta su maticna ploca,procesor..Bilo mi je interesantno kako rade zvucnici i sta sve mogu da putem programa radim sa slikom i zvukom.Predavanje je trajalo sat vremena,a kada sam krenula ka vratima sudarila sam se sa sestrom moje drugarice,koja se zove Mina..Ona studira elektrotehnicki fakultet u Beogradu,odsek racunarstvo i automatika.
Rekla je da ce da me otprati do kuce ,jer zivi blizu mene.Suput me je pitala moje mislenje o predavanju i o racunarskom svetu.Ja sam joj svoje misljenje kroz detalje iznela u oci,a njoj se to nije uopste svidelo.Ona je rekla da ljudi danas ne mogu da zive bez racunara i da putem interneta saznajemo mnogo informacija iz sveta u kratkom vremenskom intervalu;da mnoge knjige ne moramo da kupujemo jer imamo ih na internetu ,uz njega lakse ucimo,na komjuteru imamo omogucene programe za lakse racunanje i crtanje.Takodje rekla mi je da ljudi koji se bave informacionim tehnologijama i kompjuterom su jedni od najbogatijih ljudi u svetu i da je primena elektromehanicara i admnistratora i uopste ljudi koji se bave kompjuterom velika ,kao sto je veliak i njihova plata.
Kada sam dosla kuci bila sam pod utiskom Mininih reci.Shvatila sam koliko komjuteri nisu toliko losi kao sto sam mislila a na predavanju sam mnogo vise mogla da naucim o njima.To mi je bilo divno.

среда, 24. април 2013.

:)

Odrastes,porastes shvatis sve uspone i padove koje si skapirao,shvatis vrednost prijateljstva,ljubavi ,zivota. Nema tu sta da se prica ,jednostavno kada sam zaista pocela voleti sebe ,prestala sam zudeti za nekim drugačijim životom i mogla sam videti da je sve što me je okruživalo u stvari bilo poziv da rastem i da se razvijam. 
Danas, ja to zovem zrelost. 
A  on je ostao daleko u mojoj podsvesti jos i iz onih ranih godina detinjstva.Steta pa ne moze videti moje lice sada,odraslo ,zrelo,spremno na zivot na srednju ,svee..
Ne hvalim se,moj zivot je zapravo zadnja rupa na svirali ne samo njemu vec i mnogim drugim ljudima koji nisu za svog zivota ucinili veci deo sebe da zavole mene. I sto kaze moja drugarica kojoj ta ista svirala ce biti muzicki pravac u zivotu Odjebes to!.Lako je to reci,ali ne i uraditi.Sve ostaje u uspomonama ko i onaj lik sto je jutros prosao pored mene, tehnicar je znam ga.Al to ce opet biti secanje.Sta meni vredi da znam onu tamo devojku za koju se pola Valjeva lepi jer je lepa a prevaricete kad kod bude nasla priliku da svoju cistu guzicu smesti tamo gde joj odgovara,a za tb ce je boleti ta ista guzica koju je pomerila zarad sebe a ne tebe. E jebe joj se.Fugurativno receno.Mozda nekad i stvanro ima zelju za tim,ego je cudo.Ko i kad sam usla u Gimnaziju gledanja ljudi popreko me nisu cudila,znam da niss nmg da mi kazu u lice,jer su govna.Talog govana cini zivot ono sranje.Jeste ja zaista serem ,serem iz potrebe da sve lose izbacim iz sebe i da iz stanja u kojem se nalazim(lose) gledam na pozitivu. To je deo jednog stiha iz pesme Bs od sranja se ne bezi...sve sto imas resi ako ne mozes sam ako nije tvoj dan ,s nekim se povezi tanananana..E volim ovu pesmu i ovaj rep,stvarno volim.i znam da ga niko ne voli ali boze pomozi..xD
Aj baj

недеља, 13. јануар 2013.

Ne pitaj me niss

Ne pitaj me kako sam, ne znam ni sama,otkad nije on tu, stvarno mrzim ovaj stan,kad placem, stvarno,smesna mi je faca,izgleda ko kod nekog sjebanog muskarca.Znam da je agresivac,ponasa se ko klinac,a ja sam opet tezak emotivac,covek od srca,jer samo mi je i ono ostalo da kuca.Kaze mi drugarica:
Mala, pusti budalu,ovaj za tebe nije,ne treba ti lepotan ,koji ce da te bije;Treba ti tip sto ume ,devojku da razume,nezan, da zna da stane ,kad emocije te zbune,da zna da te slusa,tebe pita kad sluti,da zna s tobom da cuti..Ima jos decaka bebo, daj razvedri se,nocas ima zurka ,izadji i provedi se.Skupocene su suze da prosipas ih lako,ti se samo nasmesi ,da osmeh taj vidi svako..A ja opet kazem da sam rodjena bez ljubavi 
s'bolom koji pece,sama sa sobom i neki moji sni i rane koje zaceljujem,svako vece.I Boze pitam se sad
kako je hodati sam,stazom zivota kad znam,da svaki korak mi je stran.I opet ne mogu mi nista ne, ne, ne, 
dobar sam covek,a to im nije fer,ne mogu mi nista ne, ne, ne,znas da kume jebe mi se za ceo svet:D