понедељак, 30. април 2012.

Kraj jedne generacije


Obično svaki post je predan iskazu mojih osećanja,ali sa ovim neće tako biti.
Inače ovaj post ću nameniti svojim školskim drugovima,pa znate one koje poznajem 8 godina i  više.Mnogo suza,smeha,bola,lekcija sam prošla sa njima..Biće mi ih žao napustiti,a napuštam ih za godinu ipo dana.Napušatam svet u kom sam navikla  živeti..
Šta je to kod nas  posebno?
Skopčali smo se prvog dana,I nadalje,kroz odrastanje,upoznali jedni druge,skontali naše tajne,želje,gluposti..prihvatili druge po osobinama I takve kakvi smo.Zna se ko obožava da igra Stardoll,ko čita naučnu-fantastinku,ko bleji satima na fejsu..Svako iz odeljenja je imao svoju zanimaciju,neki su imali drugačije prioritete od nas..I sad dok gledam druga odeljenja koja omalovažavaju štrebere,omalovažavaju nekoga ko je siromašan..mi smo svi u odeljenju se razlikovali na neki način,ali smo prihvatili suprotnosti drugih,I kroz tu slogu nastavili da kročimo napred ka životu..Kada smo krenuli u peti razred bili smo majušna deca,koja su želela brzim koracima požuriti u odrastao svet,ali naše godine su to sprečile.Upoznali smo se sa našim sadašnjim razrednim,čovekom koji je želeo da baš njegovo odeljenje bude najbolje,posebno i drugačije od drugih..I jesmo drugačiji,ponosni na uspeh koji imamo,na takmičenjima gde su se baš moji drugovi postigli bitne rezultate,diplome I čestitke..Pamtim I svadje I prepirke koje su posotjale između nas učenika,ali mi smo iz svake te svađe naučili nešto korisno.Sloga nam nije bila jaka strana ali smo se trudili da se izborimo za nju..Kako?
Koliko nas nije učilo matematiku,biologiju,istoriju..i svaki put kada nastavnik pita, trudili smo se da prozvanom pomognemo koliko možemo..Znate pamtim još uvek dan,kada smo sa pismenog iz matematike izašli srećnih lica,jer smo dobili pozitivne ocene,I složno se ujedninili I pomogli onima koji ne znaju..Nije sramota prepisivati ako ne znaš,sramota je reći druga koji prepisuje..Jer onaj koji prepisuje bori se da sebi zaradi bolju ocenu,on ne uništava tvoj život..Nezaboravna su smejanja na času,kada izludimo nastavnike,šašave pesme koje smo pisali na muzičkom itd..
Jednostavno mnogo utisaka me veže za 5 školu I za moje odeljenje.Mnoge stvari ne bi bile zanimljive da nije mojih drugara iz odeljenja.Zato će te mi nedotajati.Svako je za mene bio po nečemu poseban I po tome ću ga pamtiti.Pamtiću celokupno odeljenje,a zajedno sa njima I nastavnike koji kada ne budu bili tu I kada ih neko drugi bude zamenio,tek tada ću da shavtim koliko su mi značili I koliko su truda I ljubavi pružili nama,učenicima.
Inače,ja ne mam pojma kakvo me odljenje čeka u ekonomkoj,niko iz mog sadašnjeg odeljenja,a I iz drugih..,a da su moja generacija ne upisuju taj smer.Malo se plašim bojazdi kako ću se uklopiti u moje novo društvo,da li će mi biti lepo kao sa vama??Mnogo je tu pitanja I ostaviću ih  da drugi put ramišlajam o njima..Sada ću da odživim još I ovo malo vremena koje mi je ostlao sa vama,mojim školskim drugovima..

Нема коментара:

Постави коментар