субота, 22. септембар 2012.

~Ničije sve ♥~

                                                                        Ja...

                                              ~ NISAM NIČIJE SVE ~

Nisam od onih koji ližu guzice drugima da bih im bila prijatelj,ili molila nekoga da mi pomogne kada je meni tesko.. Ma koliko ljudi ti govorili da te vole,malo to dokazuje;pa i nekada se moraš pomiriti sa činjenicom da nisi NIČIJE SVE! Da te nemaš pravu ljubav pored sebe,i one prave drugove,i da ne možeš imati idealno društvo sa idealnim naznakama tvojih interesovanja.Jer ja sam:      

~Ničije vreme.

~Ničija bitnost u životu.

~Ničija želja.

~Ničiji san.

~Ja sam svačija a u stavri ničija.

Ja sam ničija.Živim u svetu ratova,na granicama naroda,uvek kriva nekome.Otrgnuta sam a neprihvaćena.Drugi mi često čine čast da odem pod njihovu zastavu,kada nemam svoju.Mame me kada sam im potrebna,a odbacuju kada svoj zadatak odslužim. Nesreća je što umem voleti,a niko mi ne uzvraća tu ljubav.Zar slučajno zaklinjem za ljubav  kao jednu izvesnost u ovoj neodređenosti,zašto?Zato što mi je svejedno.A kada mi je svejedno znači da sam prema svakome poštena.A kada sam poštena,svaka čast mojoj ludosti! 

Inače zabole me,i ovu hladnu septembrasku noć ću prespavati u zagrljaju mog toplog ćebecenta iz dana kada sam bila klinka i to isto ćebence grlila kada sam bila tužna kada me neko ne voli.Tako je i sad.Samo što je razlika u tome što sam sada odrasla.

~Kada te ljudi povrede,stihovi ti ostaju verni~Deniro

 


         





Нема коментара:

Постави коментар